brosura

izbori u bih 2006. i 2010. godine

izvještajo rezultatima predizbornog anketnog istraživanja i analize izbornih programa

analiza izbora u bih 2010.godine

izvještaj o prijavljenoj imovini na izborima u bih 2006. i 2010. godine

statistika
Posjete sadržajima : 330616

nobelova nagrada za ratove i ubijanje djece

Progoni me ovih dana slika trogodišnjeg dječaka koji se utopio sa bratom i majkom u pokušaju da pobjegnu od rata u Siriji. Kao da mi nešto kaže da nisam dovoljno učinio da ukažem na krivce za smrt ovog dječaka i druge djece, za ubijanja, razaranja i patnje miliona ljudi na područjima koja su zahvaćena krizama i ratovima koji se vode zbog američkih ili nečijih drugih imperijalnih interesa. Slika nesrećnog dječaka, koga je izbacilo more na obalu, drugačija je od svih drugih, ona se ne može gledati, otplakati, prećutati i zaboraviti. Ova slika opominje i podsjeća na svu nehumanost, nepravdu i razvrat ovog svijeta, svu pobijenu djecu i izginule u svjetskim i drugim ratovima u poslednjih sto godina,  sve žrtve od Hirošime i Nagasakija do Afganistana, Iraka, Libije, Sirije i Ukrajine i sve Hitlere i druge krvnike dvadesetog i dvadesetprvog vijeka.

Ćutanje većine medija, političara, intelektualaca, civilnih aktivista i drugih o uzrocima ovakvih tragedija i odgovornosti onih iz vrha svjetske piramide zla ima obilježja saučesništva u ubijanju djece i drugih. Istina, mediji su objavili i prenijeli sliku ubijenog dječaka, a sve drugo što je  objavljeno u vezi sa ovim bilo je lešinarenje, samo jedna od vijesti u crnoj hronici koju pamtimo dan ili dva, plaćeno naricanje, svođenje tragedije na izbjeglički problem, manipulisanje da je smrt dječaka na savjesti svijeta i pokušaj da se sakrije odgovornost najodgovornijih za ovu i slične tragedije. Vrhunac licemjerja je kada francuski premijer, kao jedan iz grupe odgovornih svjetskih političara, uz sliku ubijenog dječaka poručuje da je potrebna hitna akcija i evropska mobilizacija ili kada Anđelina Džoli kritikuje razvlašćene i nemoćne Ujedinjene nacije za postojanje problema izbjeglica iz Sirije i drugih ratom zahvaćenih područja, umjesto da osudi SAD za izazivanje ratova i postojanje izbjegličkog problema. Problem izbjeglica rješava se jedino zaustavljanjem i odustajanjem od sadašnjih i budućih ratova, jer samo tada neće postojati problem zbog kojeg većina želi otići iz ratom zahvaćenih područja.

Najodgovorniji za smrt trogodišnjeg dječaka je predsjednik SAD Barak Obama, zbog toga što je podsticao i odobrio rat u Siriji koji je izazvao ubijanja, razaranja, izbjeglice i drugu destrukciju. Da je Barak Obama opravdao dobijenu Nobelovu nagradu za mir, promijenio imperijalnu američku politiku i odustao od rata u Siriji i drugim državama, dječaci Ajlan i Galip, kao i njihova majka, bili bi živi, ne bi bilo izbjeglica i ne bi milioni Sirijaca, Iračana, Libijaca i drugih bili ubijeni, raseljeni i unesrećeni.  Baraku Obami treba oduzeti Nobelovu nagradu za mir koju je nezasluženo dobio, a ukoliko se to ne učini, svi dobitnici bi trebali da vrate ovu nagradu ili da odustanu od njenog prijema. Takođe, Baraku Obami i drugim zaštićenim treba biti suđeno zbog odgovornosti za ratne i druge zločine.

Da bi bilo manje nepravde, zla, ratova, ubijanja i drugih tragedija potrebno je srušiti uspostavljeni svjetski poredak. Bitni preduslovi za to su odustajanje ili spriječavanje SAD i drugih država u ostvarivanju imperijalnih i neokolonijalnih ciljeva, reafirmisanje uloge Ujedinjenih nacija, istupanje ili odustajanje od članstva i učešća u NATO i drugim međunarodnim organizacijama koje su u službi američkih i drugih interesa, onemogućavanje da se SAD i druge države miješaju u unutrašnje stvari suverenih država, nebiranje i nepodržavanje političara koji služe ili se ne suprostavljaju ovakvim interesima i stvaranje svjetskog pokreta otpora imperijalnoj politici i ciljevima američkog i drugih režima.

Ažurirano (Nedjelja, 06 Septembar 2015 21:15)

 
Komnentari
poplave su kazna i opomena, ličimo na sodomu i gomoru

Ovogodišnji potop i njegove stravične posljedice po građane i imovinu posljedica su višedecenijskog institucionalnog nerada i neodgovornosti u oblasti zaštite od poplava i prirodna, božja ili nečija druga kazna i poslednja opomena, zato što smo se odrodili, odprirodili, odbožili i razvratili kao ljudi, vjernici, vlastodršci i pripadnici međunarodne, državne, lokalne, mjesne, porodične i neke druge zajednice i zato što naši gradovi, države i Zemlja sve više liče na Sodomu i Gomoru.

Opširnije...
 
o nezadovoljstvu, pobuni i prividu proljeća
Zašto građanski protesti u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Bihaću i još nekim gradovima u BiH neće imati revolucionarni domet, zašto nemaju kapacitet da promijene društvene odnose i nedemokratski sistem, zašto nisu postali masovniji i teritorijalno obuhvatniji i zašto će opet kompromitovati ideju i mogućnost budućih masovnih i revolucionarnih pobuna?
Opširnije...
 
ubijanje nade
Na današnji dan, prije deset godina, ubijen je  predsjednik srbijanske vlade, a istoga dana, deset godina kasnije, ubijena je, po ko zna koji put, nada građanima RS da imaju vladu koja će, umjesto partijskim, kriminalnim i tuđinskim, služiti narodnim interesima.  Baš tako, izbor nove vlade RS služi isključivo ubijanju građanske nade i nema nikakve veze sa uspostavljanjem odgovornije, uspješnije i  manje korumpirane vlasti. Da ne bude zabune, ubijanje nade u dobru vlast je svjetski proces, koji nije zaobišao ni  drugi dio BiH, kao ni susjedne i većinu drugih svjetskih država.
Opširnije...